preskoči na sadržaj

Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića Poreč

 > NASLOVNICA
Vijesti

Slatko, slastice, slastičari

Autor: Silvana Vlačić, 8. 2. 2012.

Predstavljamo vam slatki svijet naše škole - slastičare i njihovu stručnu učiteljicu Biserku Udovičić. Kako je organizirana njihova nastava, gdje je izvode i kako, kako se snalaze i što sve uče pročitajte u nastavku. A za sve one slatkoljupce donosimo i recepturu Elizabet torte!

Od ove školske godine slastičarstvo predaje stručna učiteljica Biserka Udovičić. U razgovoru s njome saznala sam da u našoj školi nastavu pohađa 18 slastičara, najbrojniji su u 2. sl.-kon. Jednom tjedno imaju slastičarstvo, tako je ponedjeljak rezerviran za prvi razred, utorak za drugi, a srijedom je red za treći razred. U jutarnjem dijelu uče teoriju, znanja koja će kasnije primijeniti u praktičnom dijelu kada pripremaju slastice. Tako najprije uče kako pripremiti dizano ili lisnato tijesto, a onda pripremaju kolač upravo od tog tijesta. U praktičnom dijelu nastave učenici su podijeljeni u grupe po dvoje i svaka grupa dobije zadatak. U grupi su obično učenici različitih sposobnosti tako da mogu jedan drugome pomoći. Najveći nedostatak u nastavi slastičarstva je što ne postoji udžbenik slastičarstva, odnosno postoji zastarjelo izdanje koje nije u skladu s novim trendovima. Zato se Biserka priprema na sve moguće načine, skuplja materijale i zatim ih dijeli učenicima.

Sa slastičarkama drugog razreda provela sam jedan utorak. Razgovarala sam sa Suzanom Mešinović i Elisabettom Mladossich.

Odakle zanimanje za slastičarstvo?

Suzana: Kad sam bila mala uvijek me zanimalo što se miješa i priprema u kuhinji, pa sam s prstom krala mami kremu. A i starija sestra je završila slastičarstvo u TUŠ Antona Štifanića i bila je jako zadovoljna, a da i ne govorim koliko volim jesti kolače.

Elisabetta: Ja sam prvi kolač napravila kada sam imala 8 godina, bio je to biskvit i svi su ga nahvalili. Tako je počelo, a danas i rodbina i prijatelji računaju na mene kad god je kakva prigoda od rođendana do raznih godišnjica, pireva…

Da li je slastičarstvo teško? Treba li imati talenta?

Suzana: Nije kada voliš to što radiš, ali treba paziti na mjere pogotovo kod nekih vrsta kolača. Nama uvijek sve uspije, a tu je i stručna učiteljica koja pazi na nas i usmjerava nas. Ukrašavanje je najzabavniji dio izrade kolača, pogotovo kada ti ide od ruke.

Elisabetta: Treba pratiti recepturu i na sve paziti, a kada više puta radiš isto onda znaš već i napamet. Najviše volim raditi kolače od prhkog tijesta, tako da mi za prhko tijesto ne treba receptura. Talent svakako treba i to najviše za ukrašavanje, to je najkreativniji dio u slastičarstvu.

Što je važnije, okus ili izgled kolača kada već govorimo o ukrašavanju?

Suzana: I jedno i drugo, ako nije lijep „na oko“ onda ga neće nitko ni probati. Mora biti lijep da bi bio i dobar.

Kako vam je u školi?

Suzana: Meni se jako sviđa, kad napravimo neki kolač cijeli sam dan sretna i uzbuđena zbog toga. U školi volim i posluživanje jer učimo kako se pravilno postavlja stol.

Elisabetta: Jako smo puno naučili u školi, pogotovo u godinu dana i jako sam zadovoljna kako i koliko radimo.

Kada je slastičar najsretniji?

Suzana: Kada su ljudi zadovoljni i uzimaju još kolača, kada te hvale jer si to dobro pripremio.

Elisabetta: Kada ništa ne ostane na tanjuru.

Koje osobine treba imati dobar slastičar:

Elisabetta: Treba biti talentiran, strpljiv i staložen.

Suzana: Ja sam uvijek uzbuđena kada radim kolač i vesela. Ako je čovjek neraspoložen bolje da ne radi kolač jer mu neće uspjeti. Treba se samo na to usredotočiti.

 Suzana odrađuje praktičnu nastavu u Slastičarni za proizvodnju kolača i torti u Sv. Križu Lindarskom, a Elisabetta u Hotelu Parentium i obje su vrlo zadovoljne. Još sam jako puno toga saznala: kolači najčešće ime dobiju po namirnicama od kojih se sastoje ili po onome tko ih je smislio. Zimi se više rade kremasti kolači jer su kvarljivi, a ljeti suhi od tijesta. Lakše je ako pratiš na nastavi, ali treba i kod kuće učiti, treba naučiti na kojoj temperaturi treba peći, koje namirnice su potrebne u kojem omjeru…Moraju znati i matematiku tako da prilagode količine namirnica onoj mjeri koju žele napraviti, jedno jaje se ne može prepoloviti, ali se može staviti manje šećera ili nečega drugog… Kilogram bresaka košta 80,00 kn, ali treba puno vremena i posla dok ih se pripremi. Kažu da je najteže praviti torte, treba paziti koliko ih se namoči, koliko ruma se stavi…

Pored punog tanjura kolača kojim su me počastile u maniri dobrog domaćina, ponijela sam pregršt pozitivnih dojmova, veselja i zadovoljstva koje je prisutno u kabinetu kuharstva i slastičarstva.

 

Elizabet torta

Za biskvit vam je potrebno:

6 jaja

150 g šećera

150 g mljevenih oraha

150 g brašna

1 vrećica vanilin šećera

1 prašak za pecivo

Priprema:

Žumanjke, šećer i vanilin šećer pjenasto izmiješamo. Od bjelanjaka istučemo čvrst snijeg. U smjesu žumanjaka, šećera i vanilin šećera dodamo mljevene orahe, brašno u koje smo prije umiješali prašak za pecivo i snijeg od bjelanjaka. Kalup za tortu obložimo pek-papirom ili namažemo maslacem i pospemo krušnim mrvicama, te ulijemo pripremljenu smjesu. Peče se na temperaturi od 180ºC do 200ºC oko 35 minuta.

Za nadjev je potrebno:

5 dcl vrhnja za šlag

3 žlice meda

1 list želatine

Priprema:

Vrhnje za šlag istučemo, dodamo med i rastopljenu želatinu. Želatinu otopimo tako što list želatine prelijemo s tri žlice hladne vode i ostavimo da omekša. Tada stavimo na vatru i sasvim rastopimo želatinu te dodamo tučenom vrhnju.

Ohlađeni biskvit razrežemo na dva dijela. Jedan dio premažemo tučenim vrhnjem za šlag i preklopimo drugim dijelom.

  

Ostatkom šlaga ukrasimo tortu.

 

Tortu prije posluživanja dobro ohladimo u hladnjaku.

U slast!

 

 

 




VIJESTI

Slatko, slastice, slastičari

Autor: Silvana Vlačić, 8. 2. 2012.

Predstavljamo vam slatki svijet naše škole - slastičare i njihovu stručnu učiteljicu Biserku Udovičić. Kako je organizirana njihova nastava, gdje je izvode i kako, kako se snalaze i što sve uče pročitajte u nastavku. A za sve one slatkoljupce donosimo i recepturu Elizabet torte!

Od ove školske godine slastičarstvo predaje stručna učiteljica Biserka Udovičić. U razgovoru s njome saznala sam da u našoj školi nastavu pohađa 18 slastičara, najbrojniji su u 2. sl.-kon. Jednom tjedno imaju slastičarstvo, tako je ponedjeljak rezerviran za prvi razred, utorak za drugi, a srijedom je red za treći razred. U jutarnjem dijelu uče teoriju, znanja koja će kasnije primijeniti u praktičnom dijelu kada pripremaju slastice. Tako najprije uče kako pripremiti dizano ili lisnato tijesto, a onda pripremaju kolač upravo od tog tijesta. U praktičnom dijelu nastave učenici su podijeljeni u grupe po dvoje i svaka grupa dobije zadatak. U grupi su obično učenici različitih sposobnosti tako da mogu jedan drugome pomoći. Najveći nedostatak u nastavi slastičarstva je što ne postoji udžbenik slastičarstva, odnosno postoji zastarjelo izdanje koje nije u skladu s novim trendovima. Zato se Biserka priprema na sve moguće načine, skuplja materijale i zatim ih dijeli učenicima.

Sa slastičarkama drugog razreda provela sam jedan utorak. Razgovarala sam sa Suzanom Mešinović i Elisabettom Mladossich.

Odakle zanimanje za slastičarstvo?

Suzana: Kad sam bila mala uvijek me zanimalo što se miješa i priprema u kuhinji, pa sam s prstom krala mami kremu. A i starija sestra je završila slastičarstvo u TUŠ Antona Štifanića i bila je jako zadovoljna, a da i ne govorim koliko volim jesti kolače.

Elisabetta: Ja sam prvi kolač napravila kada sam imala 8 godina, bio je to biskvit i svi su ga nahvalili. Tako je počelo, a danas i rodbina i prijatelji računaju na mene kad god je kakva prigoda od rođendana do raznih godišnjica, pireva…

Da li je slastičarstvo teško? Treba li imati talenta?

Suzana: Nije kada voliš to što radiš, ali treba paziti na mjere pogotovo kod nekih vrsta kolača. Nama uvijek sve uspije, a tu je i stručna učiteljica koja pazi na nas i usmjerava nas. Ukrašavanje je najzabavniji dio izrade kolača, pogotovo kada ti ide od ruke.

Elisabetta: Treba pratiti recepturu i na sve paziti, a kada više puta radiš isto onda znaš već i napamet. Najviše volim raditi kolače od prhkog tijesta, tako da mi za prhko tijesto ne treba receptura. Talent svakako treba i to najviše za ukrašavanje, to je najkreativniji dio u slastičarstvu.

Što je važnije, okus ili izgled kolača kada već govorimo o ukrašavanju?

Suzana: I jedno i drugo, ako nije lijep „na oko“ onda ga neće nitko ni probati. Mora biti lijep da bi bio i dobar.

Kako vam je u školi?

Suzana: Meni se jako sviđa, kad napravimo neki kolač cijeli sam dan sretna i uzbuđena zbog toga. U školi volim i posluživanje jer učimo kako se pravilno postavlja stol.

Elisabetta: Jako smo puno naučili u školi, pogotovo u godinu dana i jako sam zadovoljna kako i koliko radimo.

Kada je slastičar najsretniji?

Suzana: Kada su ljudi zadovoljni i uzimaju još kolača, kada te hvale jer si to dobro pripremio.

Elisabetta: Kada ništa ne ostane na tanjuru.

Koje osobine treba imati dobar slastičar:

Elisabetta: Treba biti talentiran, strpljiv i staložen.

Suzana: Ja sam uvijek uzbuđena kada radim kolač i vesela. Ako je čovjek neraspoložen bolje da ne radi kolač jer mu neće uspjeti. Treba se samo na to usredotočiti.

 Suzana odrađuje praktičnu nastavu u Slastičarni za proizvodnju kolača i torti u Sv. Križu Lindarskom, a Elisabetta u Hotelu Parentium i obje su vrlo zadovoljne. Još sam jako puno toga saznala: kolači najčešće ime dobiju po namirnicama od kojih se sastoje ili po onome tko ih je smislio. Zimi se više rade kremasti kolači jer su kvarljivi, a ljeti suhi od tijesta. Lakše je ako pratiš na nastavi, ali treba i kod kuće učiti, treba naučiti na kojoj temperaturi treba peći, koje namirnice su potrebne u kojem omjeru…Moraju znati i matematiku tako da prilagode količine namirnica onoj mjeri koju žele napraviti, jedno jaje se ne može prepoloviti, ali se može staviti manje šećera ili nečega drugog… Kilogram bresaka košta 80,00 kn, ali treba puno vremena i posla dok ih se pripremi. Kažu da je najteže praviti torte, treba paziti koliko ih se namoči, koliko ruma se stavi…

Pored punog tanjura kolača kojim su me počastile u maniri dobrog domaćina, ponijela sam pregršt pozitivnih dojmova, veselja i zadovoljstva koje je prisutno u kabinetu kuharstva i slastičarstva.

 

Elizabet torta

Za biskvit vam je potrebno:

6 jaja

150 g šećera

150 g mljevenih oraha

150 g brašna

1 vrećica vanilin šećera

1 prašak za pecivo

Priprema:

Žumanjke, šećer i vanilin šećer pjenasto izmiješamo. Od bjelanjaka istučemo čvrst snijeg. U smjesu žumanjaka, šećera i vanilin šećera dodamo mljevene orahe, brašno u koje smo prije umiješali prašak za pecivo i snijeg od bjelanjaka. Kalup za tortu obložimo pek-papirom ili namažemo maslacem i pospemo krušnim mrvicama, te ulijemo pripremljenu smjesu. Peče se na temperaturi od 180ºC do 200ºC oko 35 minuta.

Za nadjev je potrebno:

5 dcl vrhnja za šlag

3 žlice meda

1 list želatine

Priprema:

Vrhnje za šlag istučemo, dodamo med i rastopljenu želatinu. Želatinu otopimo tako što list želatine prelijemo s tri žlice hladne vode i ostavimo da omekša. Tada stavimo na vatru i sasvim rastopimo želatinu te dodamo tučenom vrhnju.

Ohlađeni biskvit razrežemo na dva dijela. Jedan dio premažemo tučenim vrhnjem za šlag i preklopimo drugim dijelom.

  

Ostatkom šlaga ukrasimo tortu.

 

Tortu prije posluživanja dobro ohladimo u hladnjaku.

U slast!

 

 

 




Tražilica
Oglasna ploča
Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Korisni linkovi

Arhiva dokumenata
CMS za škole logo
Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića Poreč / Prvomajska 6, HR-52440 Poreč / ss-astifanica-porec.skole.hr / ured@ss-astifanica-porec.skole.hr
preskoči na navigaciju